ARHIVA BROJEVA
Obezbeđenje potraživanja bankarskom garancijom u Republici Srbiji i zemljama u regionu
Dr Miroslav Vrhovšek,
Profesor Emeritus Privredne akademije Novi Sad, i naučni savetnik
Dr Vladimir Kozar,
docent na Pravnom fakultetu za privredu i pravosuđe Univerziteta Privredna akademija
u Novom Sadu i specijalni savetnik u NLB banci AD, Beograd
1. Bankarska garancija u Zakonu o obligacionim odnosima iz 1978. godine
1.1. Pojam i pravna priroda bankarske garancije
Bankarska garancija je bankarski uslužni posao kojim banka garantuje poveriocu da će dužnik uredno izvršiti svoju obavezu, tj. da će poveriocu izmiriti obavezu o dospelosti ako to dužnik ne učini. Banka se kod ovih poslova pojavljuje u ulozi jemca. Bankarska garancija regulisana je u čl. 1083. - 1087. Zakona o obligacionim odnosima.
Bankarskom garancijom obavezuje se banka prema primaocu garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treće lice ne ispuni obavezu o dospelosti izmiriti obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji. Prema članu 1083. Zakona o obligacionim odnosima, Garancija mora biti izdata u pismenoj formi. Iz izložene zakonske definicije pravna teorija je izvela zaključak da je bankarska garancija po svojoj pravnoj prirodi jednostrani pravni posao (jednostrani akt), a ne ugovor, jer obaveza banke prema korisniku garancije nastaje jednostranom izjavom volje banke izraženoj u datoj garanciji.