ARHIVA BROJEVA
2023. godina 2022. godina 2021. godina 2020. godina 2019. godina 2018. godina 2017. godina 2016. godina
2015. godina
2014. godina
2013. godina
2012. godina
2011. godina
2010. godina
2009. godina
2008. godina
2007. godina
2006. godina
2005. godina
2004. godina
2003. godina
2002. godina
2001. godina
2000. godina
Izdržavanje punoletnog deteta (sa primerima iz sudske prakse)
Dragoslav Đokić, advokat u penziji
Pojam i priroda
Izdržavanje punoletnog deteta regulisano je članom 155. stav 2. Porodičnog zakona. Ovom odredbom propisano je da punoletno dete koje se redovno školuje ima pravo na izdržavanje od roditelja srazmerno njihovim mogućnostima, a najkasnije do navršene 26. godine života, a stavom 4. da nema pravo na izdržavanje punoletno dete ako bi prihvatanje njegovog zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za roditelje odnosno druge krvne srodnike.
Izdržavanje punoletnog deteta je lično-imovinski odnos intuitu personae, tj. odnos između određenog deteta i njegovih roditelja, pri čemu su roditelji stavljeni u položaj dužnika, a deca u položaj poverioca ove obaveze. Na dužničkoj (pasivnoj) strani, po pravilu, su dva lica, dok je na poverilačkoj (aktivnoj) strani jedno ili više lca. Ona se odnosi i na oca i na majku, tj. samo na onog koji ima mogućnosti. Punoletstvom deteta prestaje roditeljsko pravo, odnosno, ovlašćenje roditelja na čuvanje, vaspitanje i zastupanje. Ostaje im jedino obaveza izržavanja i to samo ako su za to ispunjeni uslovi. Ova obaveza je subsidijarna, jer će roditelji biti dužni da izdržavaju punoletno dete na školovanju samo pod uslovom da ono nema svoje imovine iz koje bi se izdržavalo, ili, pak, da je nema dovoljno..