ARHIVA BROJEVA
2023. godina 2022. godina 2021. godina 2020. godina 2019. godina 2018. godina 2017. godina 2016. godina
2015. godina
2014. godina
2013. godina
2012. godina
2011. godina
2010. godina
2009. godina
2008. godina
2007. godina
2006. godina
2005. godina
2004. godina
2003. godina
2002. godina
2001. godina
2000. godina
ISKLJUČENJE I IZUZEĆE SUDIJE U PARNIČNOM POSTUPKU U KONTEKSTU PRAVA STRANKE NA NEZAVISTAN I NEPRISTRASAN SUD
Darko Rašković,
sudija Osnovnog suda u Kragujevcu
Sine ira et studio.
Doslovno: Bez mržnje i naklonosti.
Misli se: nepristrasno i objektivno suditi.
Uvod
Objektivno pravo svake države priznaje fizičkim i pravnim licima subjektivna prava koja se sastoje iz ovlašćenja koja služe podmirenju njihovih interesa. Država garantuje nosiocu subjektivnog prava da će mu po njegovom zahtevu svojom prinudom pružiti zaštitu tog prava, ukoliko ono bude ugroženo ili osporeno, i to putem suda kao samostalnog i nezavisnog državnog organa. Zaštitu subjektivnih prava sud pruža u parnici, a parnica predstavlja niz radnji povezanih u jedinstvenu celinu sa ciljem da se raspravi i odluči o zahtevu za sudsku zaštitu u građansko – pravnom sporu. Parnicu čine radnje tri subjekta odnosno radnje u parničnom postupku preduzimaju tri subjekta, i to: tužilac, sud i tuženi. Radnje koje preduzima sud kao nepristrasan u onom što je predmet spora imaju za krajnji cilj da se ispita koji je od zahteva u sporu stranaka osnovan, kako bi se samo zahtevu sa takvim atributom pružila sudska zaštita. Pri tome, treba imati u vidu da sud pruža pravnu zaštitu i tuženom, a ne samo tužiocu, jer ukoliko sud nađe da je tužbeni zahtev tužioca neosnovan, tuženom se od strane suda pruža zaštita od daljih aktivnosti tužioca kojima bi u pravnom poretku prema tuženom ponovo isticao pravo koje mu sud nije priznao. Da bi sud, kao državni organ, ispunio navedeni zadatak na adekvatan način, od suda se očekuje nepristrasnost u donošenju odluka, ,jer pristrasnost suda nije ništa drugo već negacija jednakosti subjekata prava – fizičkih i pravnih lica pred sudom. S obzirom da sudija koji postupa u određenom predmetu predstavlja samo personifikaciju suda kao državnog organa, to se kroz prizmu (ne)pristrasnosti konkretnog sudije posmatra i cini (ne)pristrasnost suda kao državnog organa. Otuda, sam Zakon o parničnom postupku1, nastoji da osigura strankama pravo na nepristrasno suđenje, omogućujući strankama da se u opravdanim situacijama koriste institutom isključenja, odnosno izuzeća sudija, u cilju osiguranja objektivnog i nepristrasnog suda. Predmet ovog rada biće upravo institut isključenja i izuzeća sudija, sa blagom pretenzijom da se na celovit način ukaže na postojeća zakonska rešenja, aktuelnu sudsku praksu, te posledično na značaj i domašaj prava stranke na nezavistan i nepristrasan sud.