ARHIVA BROJEVA
2023. godina 2022. godina 2021. godina 2020. godina 2019. godina 2018. godina 2017. godina 2016. godina
2015. godina
2014. godina
2013. godina
2012. godina
2011. godina
2010. godina
2009. godina
2008. godina
2007. godina
2006. godina
2005. godina
2004. godina
2003. godina
2002. godina
2001. godina
2000. godina
PRAVO I OBIČAJ*
Snažan antipod iskrenosti u međusobnom odnosu ljudi jeste gradska učtivost. Najveća nesreća mudraca i najveća sreća budala zasniva se na obzirnosti.
Franz Šubert
Pokušaji da se pravo i običaj međusobno pojmovno razgraniče još uvek su neuspeli. Kad se pravo shvatilo kao sačinjeno a običaj kao izrastao, to se shvatanje moglo pobijati već ukazivanjem na običajno pravo; kad se izjavljivalo da se pravo može nametnuti, a običaj samo dobrovoljno ispunjavati, protiv toga se, s jedne strane, moglo ukazivati na to da se brojne pravne obaveze ne mogu nametnuti, ne samo međunarodnopravne obaveze i državnopravne obaveze najviših državnih organa (quis custodiet custodes?)1, nego ni neke obaveze pojedinačnih učesnika u procesnom pravu (Gr. p.p., § 888, str. 2), a s druge strane, na to da ona psihološka prinuda, koja je, naravno, neophodna za važenje prava, ništa manje ne pristaje uz običaj nego uz pravo, kao što dokazuje, recimo, "obavezno vino" uz određen ručak u kafani, ili natpis "dopušteno razgledanje bez obaveze kupovine".2